Današnja je tehnologija na razne načine promijenila živote svakome od nas. Osim strogo tehnološki, moderni su utjecaji vidljivi i u načinu proizvodnje hrane – više nemamo dvorišta u kojima trče domaće životinje, štale s našim kravama ni meso koje sami uzgajamo. Sva nam je ta hrana ipak blizu, dostupna i (relativno) jeftina u svako doba godine te sve više ljudi smatra da im se ni ne isplati uzgajati vlastito meso jer za to ima sve manje novca i sve manje vremena. Ista je stvar i s povrćem, voćem i sa svim ostalim namirnicama.

Ipak, opravdano se možemo pitati što to kupujemo i što uključuje industrijska proizvodnja. Općenito, industrijsko je farmerstvo sustav gdje više životinja i biljaka raste na istom zemljištu iz godine u godinu, a to je sve postalo moguće zahvaljujući sintetičkim pesticidima, herbicidima, gnojivima, a i genetički modificiranim sjemenkama. Takva je metoda znatno jeftnija i isplativija u usporedbi s tradicionalnim uzgojem. Osim toga, može se proizvesti više kultura na manjem prostoru, a uvode se kulture koje u određenim regijama prije ne bi opstale bez gnojiva i raznih pospješivača rasta. Uz to, sve je lakše prevesti, danas je moguće jesti plodove iz bilo kojeg dijela svijeta, a to pak iziskuje posebnija pakiranja i posebne uvjete skladištenja koja mogu i smanjtiti nutritivne vrijednosti određenih proizvoda.
Gledajući same životinje, sve se više nalaze u skučenim prostorima, uglavnom u zatvorenim zgradama bez mogućnosti kretanja, a takav umjetni način života uzrokuje stres i vodi do sve češćih uginuća. Životinje se često i neodgovarajuće hrane: aditivima i hormonima kako bi se ubrzao rast i kako bi se, u konačnici, što brže prodale. Kemijski uzgojeno meso na taj način pospješuje razvoj dijabetesa, karcinoma i dovodi do srčanih problema.

S druge strane, tradicionalni uzgoj uključuje raznolike usjeve te životinje i biljke koje svake godine mijenjaju staništa kako bi se osigurala i produžila prehrambena kvaliteta tla. Za razliku od umjetnih, koriste se stajska gnojiva koja u zemlju vraćaju prirodne sastojke i dodatno štite tlo. Obično se smanjuju i zagađene vode. Proizvodi takvih farmi uglavnom su skuplji, prvenstveno jer tradicionalni uzgoj zahtijeva više radne snage i jer se ne može proizvoditi u ogromnim količinama. Najveća nagrada je ipak minimalan rizik za zdravlje i ljudi i životinja te očuvanje prirodnih resursa našega planeta.

Dakle, što nas čeka u vezi s ovim odnosom? Industrijska je poljoprivreda unosan posao i čeka je mjesto u budućnosti naše prehrane zbog masovne proizvodnje hrane po pristupačnim cijenama. Ipak, utjecaj na naše zdravlje i stanje našeg planeta više je nego štetan i nije održiv. Sreća je što postoje propisi i što se proizvodnja regulira, a sigurnost potrošača povećava. Na nama ipak ostaje barem čitati odakle nam dolazi hrana i potruditi se sve više jesti domaće te tako osigurati najbolje za planet, za sebe i za svoje bližnje.

Imaš komentar?
Podijeli ovo: